Promet nekretnina i osobni identifikacijski broj
Zakon o matičnom broju uređivao je određivanje i davanje jedinstvenog matičnog broja građana i matičnog broja stranaca. Jedinstveni matični broj građana (udarni broj u banci) određivao se hrvatskim državljanima i sastojao se od trinaest znamenki svrstanih u šest skupina. Jedinstveni matični broj građana upisivao se u isprave, te je bio gotovo sve prisutan. U praksi je u bitnome olakšavao rad jer je omogućivao lakšu identifikaciju osoba.
Zakonom o osobnom identifikacijskom broju uređen je način uvođenja, određivanja, dodjeljivanja, korištenja i poništavanja osobnog identifikacijskog broja. Osobni identifikacijski broj je stalna identifikacijska oznaka obveznika osobnoga identifikacijskog broja koju korisnici osobnoga identifikacijskog broja koriste u službenim evidencijama, posebno kod svake razmjene podataka.
Osobni identifikacijski broj uveden je i počeo se primjenjivati na području Republike Hrvatske od 01. siječnja 2009. godine, stupanjem na snagu Zakona o osobnom identifikacijskom broju.
Osobni identifikacijski broj sastoji se od jedanaest znamenki, deset znamenki određuje se slučajnim odabirom niza brojeva, dok jedanaesta znamenka predstavlja kontrolni broj izračunat po specifičnom sustavu. Osobni identifikacijski broj je jedinstven, nepromjenjiv i neponovljiv.
Osobni identifikacijski broj dobit će:
- svi hrvatski državljani rođenjem, odnosno stjecanjem hrvatskog državljanstva
- pravne osobe sa sjedištem na području Republike Hrvatske
- strane osobe (fizičke i pravne) kada nastaje povod za njihovo praćenje na području Republike Hrvatske.
Strancima koji žele obaviti neku poslovnu transakciju u Republici Hrvatskoj, Porezna uprava mora dodijeliti osobni identifikacijski broj, a koji broj je potreban radi činjenice da kupnjom nekretnine postaje tuzemni porezni obveznik.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji se primjenjuju od 1. veljače 2009. godine, između ostalog uređuje pitanje stjecanja prava vlasništva stranih fizičkih i pravnih osoba na nekretninama na području Republike Hrvatske. Za sve državljane ali i pravne osobe sa sjedištem na području država članica Europske unije, za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u RH primjenjuju se isti propisi koji se odnose na hrvatske državljane, te na pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
Važno je znati da se osobni identifikacijski broj dodjeljuje obvezniku broja i ne mijenja se bez obzira na promjene koje se mogu dogoditi kod obveznika broja. Jednom dodijeljen osobni identifikacijski broj nije moguće ponovno dodjeljivati, a potvrda o osobnom identifikacijskom broju predstavlja javnu ispravu.
Ministarstvo financija – Porezna uprava po službenoj dužnosti određuje i dodjeljuje osobni identifikacijski broj na temelju podataka o kojima nadležna tijela vode službene evidencije. Hrvatskim državljanima osobni identifikacijski broj određuje se i dodjeljuje na temelju podataka nadležnog tijela o upisu u maticu rođenih. Pravnim osobama sa sjedištem na području Republike Hrvatske osobni identifikacijski broj određivat će se kao i dodjeljivati na temelju podataka za to nadležno tijela o upisu novoosnovane pravne osobe u službenu evidenciju.
Tako određen i dodijeljen osobni identifikacijski broj upisuje se u potvrdu o dodijeljenom osobnom identifikacijskom broju te služi dalje kao osnova za upis u sve službene evidencije. Mjesno nadležnom ispostavom Porezne uprave, smatra se ispostava Porezne uprave nadležna prema adresi prebivališta hrvatskog državljanina, odnosno prema adresi sjedišta pravne osobe u Republici Hrvatskoj.
Zemljišne knjige
Člankom 44. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK), propisano je da će se upisi u zemljišnu knjigu dopustiti samo na temelju isprava koje nemaju očitih nedostataka koji dovode u sumnju njihovu vjerodostojnost.
Da bi javne ili privatne isprave bile prikladne za zemljišnoknjižni upis, moraju ispunjavati određene pretpostavke i to – javne isprave opće pretpostavke propisane odredbama čl. 43. i 44. ZZK, dok privatne isprave moraju ispunjavati i navedene opće pretpostavke, ali i posebne pretpostavke za uknjižbu, propisane odredbama čl. 52-55. ZZK.
Opće pretpostavke valjanosti tabularne isprave ispunjene su pod sljedećim uvjetima:
1. Isprava mora biti sastavljena u obliku propisanom za njezinu valjanost. Taj oblik određuju pravila koja uređuju način i pretpostavke za raspolaganje knjižnim pravima u određenim odnosima i valjanost tih raspolaganja uvjetuju sastavljanjem isprave u određenom obliku, odnosno, u određenom postupku.
- Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kada propisuje pisani oblik pravnih poslova kojima je cilj stjecanje, promjena ili prestanak stvarnih prava na nekretninama,
- Zakon o javnom bilježništvu, kada propisuje oblik javnobilježničkog akta za određene pravne poslove glede prava ne nekretninama,
- Zakon o nasljeđivanju, kada propisuje oblik sudskog zapisnika prigodom raspolaganja knjižnim pravima na nekretninama i sl. te
- niz drugih zakona koji propisuju oblik u kojem moraju biti sastavljene isprave i postupak njihova donošenja pred nadležnim tijelima.
2. U ispravi mora biti vidljiv pravni temelj.
3. Isprava ne smije imati očitih nedostataka koji dovode u sumnju njezinu vjerodostojnost. To znači da u ispravi ne smije biti mjesta koja su prepravljana, brisana, precrtavana i sl. Ako se isprava sastoji od više listova, oni moraju biti spojeni tako da se ne može umetnuti ni jedan list.
4. U ispravi moraju biti navedene osobe protiv kojih i u čiju se korist upis zahtijeva i to na način da ne postoji opasnost da ih se zamijeni s drugim osobama, odnosno da o njihovu identitetu, prebivalištu, adresi i sl. nema nikakve sumnje. Radi toga je važno navesti i datum rođenja, OIB i sl.
5. Isprava mora sadržavati mjesto, dan, mjesec i godinu sastavljanja.
Posebne pretpostavke, koje uz navedene opće pretpostavke, mora ispunjavati privatna isprava, propisane su odredbama čl. 52-54. ZZK, kojima je propisano:
- da istinitost potpisa osobe čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi, mora biti ovjerena na način propisan zakonom, s time da se ovjeravanje inozemnih privatnih isprava uređuje međunarodnim ugovorom ili zakonom,
- ako je ispravu koja je temelj uknjižbe potpisao opunomoćenik, i njegov potpis mora biti ovjeren na način propisan zakonom,
- istinitost potpisa opunomoćitelja na punomoći također mora biti ovjerena,
- punomoć mora biti izdana upravo za taj posao (posebna punomoć), a ako je opunomoćenik ovlašten općom ili generičnom punomoći, izdanom za određenu vrstu poslova, punomoć u času podnošenja prijedloga za upis ne smije biti starija od jedne godine (čl. 53. st. 2. al. 2. ZZK),
- isprava mora sadržavati točnu oznaku zemljišta ili prava glede kojega se zahtijeva uknjižba. U pravilu to znači da zemljište mora biti označeno podacima iz zemljišnoknjižnog uloška u kojem je upisano, tako da se nedvojbeno može utvrditi glede kojeg se zemljišta odnosno knjižnog prava upis zahtijeva. Minimum podataka koji mora biti naveden u ispravi je oznaka katastarskog broja čestice i naziv katastarske općine u kojoj leži. Ako se upis zahtijeva u odnosu na određeni idealni dio zemljišta, taj idealni dio mora biti određen razlomkom, a kada je s idealnim dijelom povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, u ispravi moraju biti naznačeni posebni dijelovi i sporedni dijelovi na koje se proteže.
- isprava mora sadržavati i izričito izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu – klauzula intabulandi .
Sve navedeno provjerava se prigodom svake provedbe određene isprave u zemljišnoj knjizi i predstavlja minimum pozornosti koja se ulaže prigodom ocjene osnovanosti prijedloga za upis u zemljišnu knjigu. Dosljedna primjena navedenih pravila onemogućuje provedbu krivotvorenih dokumenata, ne samo kroz opisani sudski – zemljišnoknjižni postupak, već i kroz spomenute postupke ovjeravanja i sastavljanja isprava.
Neupisani OIB i Rješenje zemljišno knjižnog suda
Općinski sud u _____ u zemljišnoknjižnom predmetu broj Z-____/09 odbio je prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva, a temeljem ovjerenog kupoprodajnog ugovora od 18. ______ 2009. godine.
Prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva se nije moglo udovoljiti primjenom čl. 108. st. 1. ZZK kojim je propisano da će zemljišnoknjižni sud nakon što pregleda prijedlog za upis i priloge, dopustiti upis, kada između ostalog utemeljenost prijedloga proizlazi iz sadržaja podnesenih isprava i kada se iste slažu sa stanjem u zemljišnoj knjizi. Odredbom čl. 54. st. 3. ZZK propisano je da u ispravama koje su nastale nakon 1. siječnja 2009. godine moraju biti navedeni identifikacijski brojevi svih stranaka u postupku, a čl. 54. st. 4. ZZK određuje da se do dodjeljivanja osobnog identifikacijskog broja može primijeniti jedinstveni matični broj građana (MBG) odnosno matični broj (MB) te sistemski brojevi koje je dodijelilo Ministarstvo financija – Porezna uprava.
U situaciji kada priloženi ugovoru o kupoprodaji od 18. _____ 2009. godine ne sadrži osobne identifikacijske brojeve, valjalo je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva odbiti, te odrediti zabilježbu odbijenog prijedloga.
Nadalje, najveći problemi se javljaju kod uknjižbe (ili pokušaja uknjižbe) vlasništva na temelju zakona. Osim što su odredbe koje utvrđuju pravo vlasništva na temelju zakona, nejasne i neodređene, one bi se trebale primjenjivati na nesređeno stanje u zemljišnim knjigama. Valja naznačiti da su naše zemljišne knjige (naravno, ne u svim katastarskim općinama) izuzetno nesređene.
Zakon o izmjenama i dopunama ZZK-a
Članak 1.
U Zakonu o zemljišnim knjigama u članku 54. iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:
»(3) U ispravama iz stavka 1. ovoga članka koje su nastale nakon dana stupanja na snagu ovoga Zakona moraju biti navedeni osobni identifikacijski brojevi svih stranaka u postupku.
(4) Do dodjeljivanja osobnoga identifikacijskog broja, može se primijeniti jedinstveni matični broj građana (MBG), odnosno matični broj (MB) te sistemski brojevi koje je dodijelilo Ministarstvo financija-Porezna uprava.«
Članak 2.
U članku 121. stavak 7. mijenja se i glasi:
»(7) Rješenja zemljišnoknjižnog suda o upisima izvršenim u svezi sa stjecanjem nekretnina i prava na nekretninama koja podliježu poreznoj obvezi, kao i rješenja kojima se zasniva ili prestaje založno pravo, moraju sadržavati osobni identifikacijski broj od dana njegove dodjele, te se ista po službenoj dužnosti dostavljaju nadležnoj poreznoj upravi.«
Članak 3.
U članku 184. iza stavka 5. dodaje se stavak 6 koji glasi:
»(6) U postupku osnivanja, obnove i dopune zemljišne knjige vođene do dana stupanja na snagu Zakona o osobnom identifikacijskom broju (»Narodne novine«, br. 60/08.) moraju se utvrditi osobni identifikacijski brojevi nositelja knjižnih prava, a ako isti nije dodijeljen, uz podatke o nositeljima knjižnih prava može se primijeniti i jedinstveni matični broj građana (MBG), odnosno matični broj (MB) te sistemski brojevi koje je dodijelilo Ministarstvo financija-Porezna uprava.«
Članak 4.
U članku 214. dodaje se stavak 3. koji glasi:
»(3) Pravilnikom o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova uredit će se način elektroničke dostupnosti podataka o osobnim identifikacijskim brojevima u skladu s propisima o zaštiti osobnih podataka.«
Članak 5.
Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 6.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Uloga javnih bilježnika u sastavljanju privatnih isprava
Privatne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba prava vlasništva ili drugih stvarnih prava, trebaju između ostalog imati točnu oznaku zemljišta ili prava glede kojega se uknjižba zahtjeva, izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu. Članak 54. Zakona o zemljišnim knjigama dopunjen je stavcima 3. i 4. kojima je uvedena obveza stranaka da navedu osobni identifikacijski broj, svih stranaka u postupku, a ta obveza postoji od dana dodjele osobnog identifikacijskog broja.
Novim stavkom 4. određeno je postupanje do dodjeljivanja osobnog identifikacijskog broja te ostaje u primjeni jedinstveni matični broj građana, odnosno matični broj, te sistemski brojevi koje je dodijelilo Ministarstvo financija – Porezna uprava. Kako se osobni identifikacijski broj određuje i dodjeljuje u roku od godine dana, pojavit će se problemi u praksi, kako utvrditi kada je tko dobio osobni identifikacijski broj. U prijelaznom razdoblju biti će sigurno nesnalaženja, odnosno traženja da netko navede svoj identifikacijski broj, a bez da ga je na zakoniti način dobio, te da to može dokazati prilikom uknjižbe nekog stvarnog prava.
Što mogu javni bilježnici glede obveze navođenja osobnog identifikacijskog broja?
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama navodi da u privatnim ispravama na temelju kojih se dopušta uknjižba, moraju biti navedeni osobni identifikacijski brojevi svih stranaka u postupku. Pitanje je da li javni bilježnici kod ovjere potpisa imaju i dodatnu obvezu upisivanja osobnog identifikacijskog broja.
Puno je jednostavnija situacija kada javni bilježnici solemniziraju (što poskupljuje postupak) ili potvrđuju privatne isprave .
Solemnizacija – predstavlja postupak potvrde privatne isprave kod javnog bilježnika, u kojem javni bilježnik:
- provjerava je li privatna isprava sastavljena u propisanoj formi te
- objašnjava svim sudionicima pravnog posla, smisao i posljedice tog pravnog posla.
Temeljna razlika između solemnizacije i ovjere potpisa kod javnog bilježnika je u tome što pri ovjeri potpisa javni bilježnik samo potvrđuje da su sudionici pravnog posla osobno potpisali ugovore i pritom ne pojašnjava sudionicima sadržaj ugovora.
Kod ovjere potpisa javni bilježnik može potvrditi da je stranka u njegovoj nazočnosti osobno potpisala pismeno, ili svoj rukoznak na njega stavila, odnosno da je potpis koji je već na pismenu, pred njim priznala kao svoj.
Ne bi bilo poželjno u ispravama koje su nastale prije 1. siječnja 2009. godine nadopisivati osobni identifikacijski broj, a u ispravama nastalima nakon 1. siječnja 2009. godine mogao bi se taj broj upisivati u klauzulu o posvjedočenju činjenica.
Zakon o nasljeđivanju i javni bilježnici
Temeljem čl. 52. st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama, zemljišnoknjižni sud dopustiti će uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom. Javne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba jesu između ostalog i isprave koje su po pravnim poslovima sastavili između ostalog i javni bilježnici u granicama svojih ovlasti i u propisanom obliku. Člankom 176. stavkom 1 Zakona o nasljeđivanju određeno je da se ostavinski postupak u prvom stupnju provodi pred općinskim sudom, odnosno pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda. Povjeravanje provođenja ostavinskih rasprava javnim bilježnicima u svojstvu sudskog povjerenika je pravilo, te sud povjerava javnom bilježniku provođenje ostavinskog postupka i dostavlja mu smrtovnicu.
Podaci koji su dostavljeni u smrtovnici, podaci iz raznih registara posebno iz gruntovnica dosta su različiti da se pojavljuju gotovo razne situacije. Nije rijedak slučaj do nasljednici moraju prije samog ostavinskog postupka kod javnog bilježnika raznim izjavama utvrđivati i potvrđivati kako se ispravno zovu. Podaci uneseni u osobnu iskaznicu, domovnicu, putovnicu, kod nekih i u potvrdu o osobnom identifikacijskom broju često nisu identični s onima koji su uneseni u zemljišne knjige, posebno ako je osoba tijekom godina mijenjala prezime. Posebno je teška situacija kada se uknjiže neispravni podaci, jer je tada put dokazivanja puno teži i to kako glede imena i prezimena, tako i glede upisane adrese.
Temeljem čl. 241. st. 1 Zakona o nasljeđivanju javni bilježnici kao sudski povjerenici provode radnje i donose odluke u ostavinskom postupku. Kod donošenja rješenja o nasljeđivanju, valjalo bi naznačiti osobni identifikacijski broj, kako za ostavitelja tako i za nasljednike. Je li potrebno naznačiti osobni identifikacijski broj za ostavitelja? Mislimo da je potrebno naznačiti osobni identifikacijski broj za ostavitelja, to iz razloga jer je moguće da će se u nekim posebnim postupcima upisivati taj broj i osobama koje su u međuvremenu preminule, nakon stupanja na snagu Zakona o osobnom identifikacijskom broju. Pitanje upisivanja osobnog identifikacijskog broja nasljednicima je nesporno.
Ostavinski postupak pokreće se po službenoj dužnosti kada sud zaprimi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih, odnosno s njima izjednačenu ispravu. Javni bilježnici kada kao povjerenici suda provode ostavinske postupke moraju dostavljati pozive strankama sukladno propisima o sudskoj dostavi. Pozvani nasljednici mogu, ali ne moraju dati nasljedničku izjavu. Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju nasljedstva smatra se da želi biti nasljednikom. Pitanje je kako i na koji način utvrditi osobni identifikacijski broj za nasljednika koji je samo uredno zaprimio poziv za ostavinsko ročište, a nalazi se npr. u Čileu od 1950. godine?
Nameće se zaključak da je potrebno pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o nasljeđivanju, Zakona o javnom bilježništvu, te Javnobilježničkom poslovniku, kako bi bilo nesporno kada i gdje je čija obveza upisivanja osobnog identifikacijskog broja, kako na privatnim ispravama, tako i na javnim ispravama.
Za sada javni bilježnici pokušavaju te probleme rješavati na način da se dopisom obraćaju Ministarstvu financija – Poreznoj upravi, u kojem dopisu opisuju tijek ostavinskog postupka te traže dostavu podataka o osobnim identifikacijskim brojevima za nasljednike koji se pojavljuju u ostavinskom postupku.
Ne može se očekivati da će uvođenje osobnog identifikacijskog broja riješiti sve nagomilane probleme. Činjenično je stanje da su određene osobe kod različitih tijela označavane drugačijim imenima i prezimenima, bez da se je o tome vodila dužna briga, pa se ne može očekivati da će se uvođenjem osobnog identifikacijskog broja ispraviti niz pogrešaka. Jedinstveni matični broj građana koji je uklonjen iz svih javnih isprava, realno se još uvijek koristi kod raznih tijela državne uprave, te posebno kod financijskih ustanova. Sigurno je da će se u fazi dostave osobnog identifikacijskog broja pojavljivati određeni problemi, npr. urednost dostave, neusklađenost podataka o prebivalištu i boravištu, življenje na neprijavljenim adresama, registriranje pravnih osoba na nepostojećim adresama i sl.
Naša praksa pri sklapanju ugovora o prijenosu prava vlasništva (kupoprodaja, darovanje, doživotno uzdržavanje i zamjena) temeljila se na unosu dvije identifikacije za sudionike i to JMBG i OIB. Nikakvih problema nije bilo glede Rješenja zemljišno knjižnih sudova.
Na kraju navodimo još jedan primjer vezan za identifikaciju pri uknjižbi prava vlasništva – prijepis originala
Općinski sud u ____, Zemljišnoknjižni odjel u ____ po sucu tog suda _____, na prijedlog ovog suda, radi uknjižbe prava vlasništva, dana_____
riješio je
I.Odbija se prijedlog.
II. Određuje se zabilježba odbijanja prijedloga u Z.U._____ u zemljišnoj knjizi za K.O.___
Obrazloženje
Molitelj ovaj sud svojim prijedlogom od _____ zatražena je uknjižba prava vlasništva nekretnina položenih u k.o._____ iza smrti Mihovilović Vinke ž. Ivana rođ. Zanki na nasljednike Mihovilović Vicka i Martinis Štefice r. Mihovilović.
Svoje traženje temelji na rješenju o nasljeđivanju donesenim pred Javnim bilježnikom u ___ kao povjereniku ovog suda M.M.-G. od dana __, svibnja 2004.g. br. _____ /03.
Međutim pregledom zemljišne knjige za K.O.______ i baš Z.U._______ ustanovljeno je da ostaviteljica Mihovilović Vinka ž. Ivana rođ. Zanki nije upisana kao vlasnica već Mihovilović Vinka ž. Vicka r.Zanki.
Zbog navedenog molbu je trebalo odbiti i rješiti kao u dispozitivu ovog rješenja.
Sudac____________
Ovo nema potrebe komentirati
Zadnje komentirano